Kao i cijeli svijet, i mi smo ovi dana više doma. Biti s dvoje djece u stanu, s malim balkonom. Jedan školarac, drugi premali da puno toga shvati. Matej stalno pokušava braci dohvatiti školski pribor, ili nama lupa po tastaturi. Tako da sam ja s njim dok Toma i muž ne završe školu i posao. Pa ja radim popodne i po noći. Jednostavno nema druge ovih dana. Dosta smo svi umorni, počela sam piti i neke dodatke prehrani jer sam bila strašno iscrpljena od novog ritma i dojenja i ne spavanja. Ukoliko Matej odspava do 10 sati, budem ok. Ali ukoliko se ustane prerano, ne znam kako se zovem, pa ponekad zaspim i s njime popodne. Slušam tijelo i pazim. Nadam se da i vi brinete o sebi. Nije lako roditeljima ovih dana.
Kako je danas Veliki petak i nije bilo nastave, bili smo dosta opušteni. Klinici su se lijepo igrali, u stanu je bilo puno svjetla. Bilo je baš divno, oni dobre volje, zrak je mirisao na cedar i naranču. Kasnije smo izašli van. Najsigurnije mi je na biciklu. Tako sam sigurna da ne diraju previše vani, a na biciklu mi je lako izbjegavati ljude, uglavnom vozimo po makadamu, ispod drveća i bude baš jako lijepo. Nakon toga Matej ide spavati, a mi ručamo. Navečer ih teško stavljamo spavati jer se ne umore toliko tijekom dana, nema jurnjave po vani i onda se navečer zaigraju. Sinoć smo ih uspjeli smiriti tek oko ponoći i to je bilo strašno ha ha ha Koliko su nas samo umorili. A ne mogu vam opisati koliko su se oni lijepo igrali. Evo par slikica od danas, toliko mi ih je bilo lijepo vidjeti.
Who needs superheroes when you have a brother.
Planiram uskoro podijeliti i neke ideje kako se zabavljamo s klincima doma i provodimo dane. Vjerujem da će svim roditeljima biti od koristi.
