Ovo je priča o jednoj mami koja toliko voli svoga malca i želi imati uspomene za generacije koje slijede.
Rajna i ja se dugo pratimo na Instagramu, i otprilike se isto toliko i dogovaramo za kavu.
Konačno nas je jedan zajednički zadatak natjerao da se vidimo – jedna kampanja za koju sam ja osmislila vizual a Rajna je bila fotograf.
Nakon kvalitetnog brainstorminga uz kavicu i miris ulja u zraku nastale su ove fotografije koje su izvukle najbolje iz jedne i druge (po našem skromnom mišljenju).
Točno tako zamišljam obiteljske fotografije koje će Matej i Toma jednog dana pokazivati svojoj djeci i govoriti – ovo je moja mama! Kakvo bogatstvo, zar ne?
Ideja je bila osmisliti lijepu priču, možda bi bilo jednostavnije poslikati nakit na nekoj lijepoj podlozi no mi smo odlučile malo zakomplicirati stvar jer smo htjele dodati nakitu osobnost. Kako smo došle na tu ideju?
Rajna: Ja sam htjela ispričati priču o vječnosti a ti si htjela lijepe obiteljske fotografije. Postoje stvari koje su prolazne i stvari koje su vječne.
Kad sam vidjela nakit, posebice ogrlicu, asocirala me na ogrlicu koju bih lako mogla zamisliti na svojoj baki, ali i na sebi, i odmah sam to povezala kao nešto što se može prenositi s koljena na koljeno – što i jest prava vrijednost nakita.
Obiteljski session (kojeg smo trebale odraditi drugom prilikom) zapravo se pokazao idealnim. Kako sam ja ljubitelj prirodnog svjetla koje je alfa i omega fotografije, tvoj interijer je samo bio točka na i ove ideje. Ono što je sigurno da ove fotografije neće izaći iz mode. Dobar smo plan složile.
Lili: Ovako na prvu nas dvije imamo totalno različit stil? Ti si malo u nekom kaosu a ja se volim smatrat minimalistom no obje volimo lijepo – volimo fotografiju i storytelling. Kako si se osjećala dok smo radile skupa?
Rajna: To si dobro rekla. Kada bi netko ušetao u moj i tvoj stan na prvu bi rekao da smo različite, no u fotografiji imamo dosta toga sličnog. Ja volim improvizirati i igrati se različitim stilovima jer tada uvijek dobijem nešto novo. Često samu sebe iznenadim i zbog toga baš volim taj svoj kaos.
Volim minimalizam u kaosu (smije li se to uopće tako reći? Ups). Teško mi je zapravo opisati svoj stil. Prilagođavam se onome što fotografiram, ovisno o subjektu – ja izabirem kadrove i igram se sa svjetlom. Moj stan može biti i minimalistički i eklektičan – ovisi o kadru kojeg odaberem. Muž mi često govori kako sam pretvorila stan u studio jer non stop nešto premještam i lagano mu je dosta, stalno pita kad ću više prestati. (Nikad, ali nisam mu to još rekla:) ).
Lili: Dok smo dogovarale ovo fotkanje, imale smo nekakav moodboard, koncept snimanja, no kako smo krenule postalo je izazovno. Nekome tko gleda sa strane, pomislio bi da ćemo odustati i ponoviti ovo neki drugi dan.
I djeca i svjetlo su dva elementa koja se ponašaju potpuno prirodno. Nas dvije smo navikle na to. Obje smo mame, i često iza kamere. Kako to uspiješ uskladiti za vrijeme snimanja? Matej je bio nemoguć, svjetla nam je nestalo…
Rajna: Ni s djecom ni sa svjetlom nema pregovora. Nemam neko pravilo kako to uspijem izvesti osim jednog – usudim se. Hrabra sam i u situacijama u kojima izgleda neizvedivo, ja se i dalje držim svog koncepta. Možda sam strane to ponekad izgleda malo neemocionalno no to je jedini način da dobijem ono što želim. Morate biti brzi i snalažljivi – često kažem da bi kod mene #behindthescenes fotke bile još zanimljivije od onih koje ja napravim.
Ponekad ne uspijem dobiti ono što sam zamislila pa se vratim i pokušam ponovo. Nitko nije ni rekao da će biti lako. Vjerujem da se na konačnom proizvodu vidi koliko smo uživale u cijelom procesu i koliko se radujemo projektima koji nam tek stižu. Najviše me veseli to što koristimo dobrobiti današnje digitalizacije na pozitivan način – širimo vidike, kombiniramo nespojive elemente, družimo se i smijemo se, jer to je ono što je u životu važno.
