Danas vam donosim priču iz doma moje drage prijateljice Irene s Our Lovely Stories bloga. Ovaj intervju smo odradile taman prije kraja školske godine, i drago mi je da sam konačno ulovila vremena za složiti ovu divnu priču na blogu. Napravite čaj ili kavu i uživajte u predivnom interijeru i tekstu. Vidjeti ćete da to nisu samo lijepe slike, i lijepi dom, nego da iza toga stoji divan um i duša. Moja draga Irena.
Na Instagramu je možete pratiti na: @ourlovelystories
Lili: Uvijek se toliko veselim svakoj tvojoj novoj fotografiji. Uživam u tvojoj estetici. Možeš li za čitatelje u kratko reći gdje živiš.
Irena: Draga Lili, hvala ti na komplimentu. Posebna mi je čast primiti ga od osobe koja mi je jedan od najvećih uzora po tom pitanju. Fotografija je nešto čime se volim, ali i najviše umijem izražavati. Katkad sam opijena prizorom ili trenutkom kojeg želim ovjekovječiti, no katkad se ulovim da u rutini svakodnevice ljepotu trenutka uvidim tek na fotografiji. I upravo je to ono što svojim radom želim prenijeti – ljepotu jednostavnosti i svakodnevice koje često i nismo svjesni. Živim u Krapinskim Toplicama, jednom od zdravstveno-turističkih središta ne samo Hrvatskog Zagorja, već i Hrvatske. Već trinaestu godinu stanujem u našem stanu od 80ak kvadrata na četvrtom katu zgrade bez lifta. Netko bi se na samu pomisao da dnevno mora proći toliko stepenica na peti okrenuo, no upravo je to mjesto sa svojim pogledom kroz prozor i starinskom čari probudilo u meni svu moju ljubav i kreativnost jer sam za svoju obitelj htjela stvoriti najugodnije i najljepše mjesto za zajednički život.
Lili: Upravo ste u procesu uređenja jedne stare kuće. Kako ste se odlučili za to? Jer svi znamo koliko je to posla, ali sam sigurna da je gušt veliki.
Irena: Tako je. Unatoč svim preprekama i dugom, racionalnom razmišljanju o ispravnoj odluci s obzirom na cjelokupnu ekonomsku situaciju i neizvjesnost, ljubav i želja ka povratku prirodi i jednom mirnijem, svjesnijem stilu života bila je presudna. Ne radi se o nekom trendu niti spontanoj odluci, radi se o ostvarenju sna kojeg smo i suprug i ja sanjali od djetinjstva. Upravo ovo vrijeme, kada smo stigli u godine koje su pomalo usporile naš način života i osvijestile nas, a posebno uloga roditeljstva bili su presudni. Koliko god nas mnogo posla i odricanja od nekih drugih stvari čeka, naše je srce puno, sretni smo i ispunjeni. Izaći bosa na travu, ubrati list salate, trešnju ili jabuku, okružiti se zvucima i mirisima iz prirode i imati dovoljno mjesta za okupiti drage ljude, pa iako to bilo i na travi znači mi više od bilo čega materijalnog ili pomodnog.
Lili: Ti i ja dijelimo mnoge životne vrijednosti, a jedna od njih je velika zelja za slow life. Možeš li dati neki savjet svim zaposlenim mamama kako usporiti i uživati u trenutku.
Irena: Drage mame, sigurna sam kako ste svjesne što ste već svojom ulogom majke blagoslovljene i sretne jer svaki dan možete gledati u novi život koji ste stvorile, koji o vama ovisi i koji je željan vaše ljubavi i pažnje. Isto tako znam kako je majčinstvo nešto što u potpunosti mijenja način i pogled na život jedne žene majke. Osim fizičkih i emotivnih promjena u samom tijelu majke, dobivamo još jednu odgovornu ulogu više i u moru dnevnih obaveza često se dogodi da zaboravimo na sebe ili smatramo kako si ne možemo dozvoliti sporiji ritam. Upravo se to dogodilo meni kada u jednom trenutku ni sama nisam znala tko sam zapravo te sam se osjećala loše i nesigurno hoću li sve svoje obaveze i očekivanja uspjeti zadovoljiti. U nastojanju da odradim sve dnevne obaveze često sam najmanje slušala samu sebe. Odgađala sam svoje potrebe i često se puta, unatoč uspješnom izvršenju zadataka, ipak osjećala loše. Upravo je taj trenutak bio presudan za evaluaciju svega u sebi i oko sebe, od prioriteta, osobnih vrijednosti, preferencija, kako materijalnih stvari tako i ljudi i odnosa koji me okružuju. Naučila sam, a isto bih savjetovala i drugim mamama: slušajte same sebe. Slušajte svoje tijelo, svoje srce i svoju dušu. Kada ćete biti povezane ponajprije sa samima sobom, znat ćete što vam je u danom trenutku najviše potrebno i dozvolite si vrijeme za to. To može biti svega par minuta, no kada se uspijete posvetiti onome što vam je doista potrebno i što vas ispunjava, kada uspijete odmoriti tijelo i dušu i napuniti baterije onime što vas ispunjava, stvorit ćete energiju za dalje, bit ćete nepokolebljive u svemu što radite i širiti ćete pozitivnu energiju, a upravo će dobrobiti vašeg zadovoljstvo najbolje osjetiti vaši najbliži. Za ugodan, lijep, sretan i zadovoljan život ne treba mnogo. Upravo su mali trenuci u našoj svakodnevici oni koji naš život krase i od kojih je isti satkan. Ne zanemarujte ih, dapače, podignite ih na pijedestal svakodnevice i uživajte u njima. Prakticirajte zahvalnost, čuvajte zdravlje i svoju obitelj, volite i okružite se afirmacijama, ljudima i stvarima koje pozitivno utječu na vas! I uživajte u majčinstvu i svakom njegovom trenutku <3
Lili: Kod tebe sve odiše mirom, i tako je svježe, čak i preko fotografije. Koji savjet bi dala drugima oko uređenja prostora.
Irena: Kada je riječ o uređenju prostora, vodim se vlastitom intuicijom i osjećajem. Bitno mi je kakvu atmosferu prostor stvara i kako se ja u njemu osjećam. Osobno, volim skandinavski stil uređenja interijera – ravne linije, jednostavnost i prirodne materijale gdje god je to moguće. Jednostavnost i minimalizam omogućuju mi fleksibilnost i slobodu, te potiču kreativnost. Volim svijetle, prozračne prostore, dotok svježeg zraka i prirodnih mirisa, umirujuće i neutralne tonove. Od prirodnih materijala obožavam drvo i mramor, a od tekstilnih materijala lan i pamuk. Biljke posebno podižu svaki prostor, daju mu živost i unose dašak prirode. Kao i za sve u životu, tako i kod uređenja prostora savjetovala bih da osluškujete sebe i stvorite prostor koji njeguje vaše vrijednosti i ono što vam je važno, koji na vas djeluje motivirajuće, inspirativno i autentično. Dozvolite interijeru i mogućnosti za promjene i prilagodbe sebi tijekom života.
Lili: Molim te podijeli i neki savjet oko odgoja djece. Tvoj sin ide u školu i bilo vam je jako teško ove godine. Što ste najvažnije naučili u toj situaciji koja nas je sve zatekla.
Irena: Imam dvoje djece, sina koji završava peti razred i kćer koja polazi vrtić. U nedavnoj situaciji koja ni za koga nije bila laka i svima nam je bila vrlo izazovna, a čije ćemo posljedice tek osjetiti, naučila sam kako je zdravlje najveće bogatstvo i koliko nam obitelj i čista priroda doista vrijede. Što se tiče roditeljstva, u ovoj sam situaciji shvatila koliko je moje dijete preko noći postalo zrelo i samostalno. Ovu prvu godinu viših razreda u kojoj je promijenio učitelje i kolege iz razreda, u kojoj se od njega već zahtijevala zrelost i odgovornost, a bio je još uvijek naviknut na režim nižih razreda i igru, u kojoj se topla riječ, ljudski pogled i dobronamjerna riječ mogla čuti
u rijetke dane između štrajka i epidemije, a sve ostalo zamijenilo je računalo od kojeg sam ga toliko odvraćala u vrijeme prije toga. Danas sam ponosna što će razred proći s odličnim uspjehom. Neovisno o formalnim ocjenama koje je unatoč brojnim izazovima naredao, od mene je dobio odličnu ocjenu za upornost, za snalaženje, za hrabrost i spremnost na sve prepreke. Ove se godine doista radilo o školi za život iako je tako na početku školske godine nismo zamišljali.
Kada je riječ o roditeljstvu, osjećam se odgovornom za sudbine dvaju života, za njihov polagani razvoj u odrasle osobe. Odgoju nastojim pristupati svjesno i djecu pripremati za budućnost uvažavajući ih kao
individue, slušajući njihova razmišljanja i potrebe, poticati u pokušajima i biti uvijek tu za njih kada me zatrebaju. Nisam pristalica autoritativnog načina odgoja u kojem se dijete ne sluša, ne ispituju dječje potrebe i mišljenja, u kojem se pravila prenose kao jednostrane naredbe bez očekivane povratne informacije. Smatram da se takvim načinom odgoja ugrožava dječje samopouzdanje i ne dozvoljava da iz vlastitog iskustva donose zaključke, a što se može negativno odraziti na njih u budućnosti.
Lili: Uz takav ritam, posao, klinci, uređenje novoga doma, koje su to male stvari koje tebe vesele.
Irena: Zapravo sam zahvalna što imam takav ritam. Dani su mi potpuno ispunjeni i osjećam se korisnom, ali i u duši sretnom. Ispunjava me moj posao jer svojim radom i trudom mogu pridonijeti radnom timu i uspjehu
ustanove u kojoj radim. Uz aktivniji ritam, više cijenim slobodne trenutke u kojima sam najviše posvećena djeci i obitelji. Raduje me igra s njima, naši mali razgovori i svijet mašte u koji me odvode, obiteljski izleti u prirodu i kreativni projekti.
No, postoje i trenuci u kojima volim odmoriti i kada mi treba vrijeme za sebe. Volim sjesti na sunce, popiti finu kavu, smućkati prirodni kozmetički proizvod za tijelo, udisati eterična ulja za emocije, pročitati nešto za dušu, naučiti nešto novo, čuti dragu prijateljicu, a katkad mi je dovoljno samo malo više sna da budem veselija 🙂
Lili: Gdje pronalaziš inspiraciju?
Irena: Slobodne trenutke volim posvetiti inspirativnom sadržaju u bilo kojem obliku, a koji puni moju dušu: od čitanja knjiga, lifestyle časopisa do blogova koji njeguju i obrađuju kulturu sporog, prirodnog i održivog življenja, svjesnog pristupa životu i odgoju, majčinstva, lijepog dizajna, holističkog pristupa zdravlju i kozmetici…. Inspirira me slušanje podcasta s istim tematikama te gledanje video tutorijala o uzgoju cvijeća i vrtlarstva s obzirom na to da sam u tome još uvijek nova. Osim inspirativnog sadržaja uz kojeg mogu rasti u bilo kojem obliku, isti volim i dijeliti na svom blogu i Instagramu. Isprva je to bio svojevrsna vrsta modernog dnevnika u koji bih zabilježila sve lijepe trenutke i misli, a danas je to jedan interaktivni, prijateljski odnos sa zajednicom divnih ljudi. Tako se često dogodi da su mi najveća inspiracija upravo jednostavni, stvarni ljudi koji dijele strast prema istom životnom stilu i filozofiji, ali i oni koji mi otvore vrata nečem potpuno novom i koji dokazuju kako je s pravom strašću, voljom i ljubavi sve moguće. Jednako tako najmoćnija mi inspiracija dolazi iz sušte prirode koja nas uči o prolaznosti, ljepoti, ravnoteži, povezanosti, životnim ciklusima, zdravlju te dokazuje kako su najvažnije i najljepše stvari u životu zapravo besplatne i svima nam dostupne. Stoga je bitno čuvati je i ne shvaćati olako.
