...a dreamer, late bloomer, and over-thinker, turned creative entrepreneur.
To su riječi koje stoje na Marininoj web stranici i toliko je dobro opisuju. Podijelit ću s vama nekoliko spontanih fotografija s jednog divnog druženja. Bilo mi je toliko ugodno da sam morala prošetati po njezinoj kući i zabilježiti te trenutke. Tako da je ovaj blog post skroz spontan i toliko divan. Nadam se da ću uspjeti prenijeti bar dio čarolije.
Heart-led Business
Passion. Purpose. Go for it.
Toliko motivacije i dobre energije.
marina čosić
Prvi puta sam te upoznala na IKEA radionici i bilo mi je fantastično kako lijepo pričaš.
Možeš li u kratko napisati što radiš i opisati svoju karijeru.
Hej, hvala ti. Lijepo je to čuti iz tuđih usta, iako bih voljela napomenuti zbog drugih koji čitaju i pomislit će kako znam što radim - da nisam imala pojma što radim. Uskočila sam u taj event na glavu ne znajući što se nalazi dolje, znajući samo da je to moj novi početak. Naime, nedugo prije toga počela sam svoju viziju pretvarati u stvarnost pokretanjem bloga Oil on paper blog. Iduće godine započela sam s brand fotografijom za male poduzetnike, umjetnike i kreativce vođene srcem i dušom, kako bih im pomogla podignuti njihovu ideju i viziju na jednu višu razinu. Prvi dojam bilo kakvog posla ili online prisustva uvijek odnese (ili donese) fotografija, vizualni dojam, opće raspoloženje ili onaj mood, te ton kojim komunicirate, a koji se, vjerovala ili ne - stvori u prve tri sekunde kad netko dođe u tvoj online prostor. Tri sekunde potrebne su nekome da odluči sviđaš li mu se ili ne, hoće li raditi s tobom ili ne. Ima tu još faktora, naravno, ali kako se fotografijom bavim više od 15 godina, sada sam s novim ciljem, novom misijom rekla bih, krenula raditi nešto vrlo specifično u želji da pomognem malim ljudima da žive svoje velike snove. Ove godine pokrenula sam i online tečaj, The Thriving Creator s ciljem da educiram kreativce kako stvoriti brend i biti uspješan u tome. Shvatila sam da su potrebne tri temeljna stupa da bi se tako nešto ostvarilo - samopouzdanje na prvom mjestu, što je mene kočilo kroz cijele dvadesete, zatim business mindset, prostor u koji sam uskočila tek prije koju godinu i za koji sam cijeli život mislila da nije i nikada neće biti za mene, senzibilnu umjetničku dušu. Treće je način na koji se prikazuješ prema van, dojam koji želiš stvoriti i kako ovladati tim 'vanjskim' faktorima koji su mnogima kojima je kreacija ili samo stvaranje na prvom mjestu - teško. Ne volim se stavljati u kutije, ograničavati se u već ograničenom fizičkom svijetu, pa volim reći da se bavim lijepim stvarima u životu, što se nekako prožima kroz moj cjelokupan osobni brend, a i život. Ili da skratim, ja sam brend fotograf i creative business educator. Između svega ostalog.
Nevjerovano sam sretna kada upoznam osobe kao tebe, a zanima me kako ti sebe vidiš.
Kako bi se opisala?
Ja sam, isto kao i ti, s neke druge planete. Bez obzira na to što sam Bosanka, mislim da moje podrijetlo seže puno dalje. Ja sam ti jedna senzibilna duša, Račica kojoj su obitelj i dom na prvom mjestu. To se malo kosi s mojim Vodenjakom u podznaku koji je onako više futuristički nastrojen, pa su moj unutarnji i vanjski svijet vječito u nekoj raspravi na koju stranu krenuti, unutra ili van. Umijeće komuniciranja je moja glavna Bereginija, što znači da upravo ovo što radim i trebam raditi - prenositi svoju poruku dalje i svladavati uvijek nove načine i medije za to. Generator sam po Human designu, i uvijek sam puna ideja koje moj mozak neprekidno hvata iz univerzalnog polja informacija oko nas, i rado ih dijelim s drugima jer sam shvatila da ih ne mogu, a i ne trebam sve sama realizirati. I otvorena sam i zatvorena u isto vrijeme, i želim biti viđena, i želim biti skrivena. Prava sam hestija, volim kuhinju, dom, vatru, vrtlarenje, kuhanje, stvaranje nečega iz ničega, hraniti ljude oko sebe. Volim mistično i onosvjetsko, moderno i starinsko, volim sve razine postojanja. Volim vjerovati. I zaista, zaista, do srži volim život i sve aspekte koje on nosi. Čitam po pet knjiga odjednom i treba mi oko 6 mjeseci da ih završim. Stalno nešto započinjem, rjeđe završavam. Al' evo, dosta sam zadovoljna ukupnim stanjem.
Imati svoj posao i raditi od kuće, svi misle kako je to lako, ali je zapravo najodgovornije raditi sam za sebe. Kako ti izgleda dan?
Dan započinjem i završavam čašom vina. Dobro je za krv. Šalim se. Ne znam kako odgovoriti na ovo pitanje. Taman sam se nabrijala na fokus i disciplinu prije 2 tjedna (nakon totalno down devetog mjeseca) kad mi je sin zaredao s tipičnim vrtićkim darovima, pa sam provela dva tjedna s njim doma, kljucajući. Ako sljedeći tjedan krene u vrtić, nemam pojma što trebam raditi (jer trebam sve!), ne znam ni gdje sam stala, ni što je prioritet. Ne znam zapravo ni što točno radim, a pomalo sam i zaboravila tko sam. Eto tako. Biti sam svoj šef i zaposlenik je, svakako, izazovno. Kad odlučim ustajati ujutro u 5, sin se redovno budi pola sata nakon mene. Kad odlučim ostati budna navečer, on mi uzme svu energiju preko dana. Sreća u sreći je da radim od kuće, to jest kad ne radim s klijentima, pa mogu svako toliko pronaći neki prozor vremena u kojem nešto kreiram. Kada je sve po špagi i imam 6 sati dnevno za rad, to gotovo bez iznimke provedem za kompjuterom, promatrajući kroz prozor šumu u koju sam zamišljala ići za radnog vremena kada sam nekoć zamišljala rad za sebe. Od kuće. I još budem ljuta kad pas zove u šetnju, jer eto, još samo SEO. Ja sam uglavnom mirna kroz sve to, stignem što stignem, prihvaćam što dođe, otpuštam što mi ne služi - kad god mogu. Uglavnom, bez obzira jesam li gore ili dolje, u svjetlu ili u tami, jako sam sretna i zadovoljna sa svime što radim, stvaram, te novim prostorima kojima se neprestano otvaram. Znaš, kreativnost se ne očituje u načinu na koji slikaš, fotografiraš ili uređuješ svoj feed na Instagramu, već načinima na koje se nosiš s izazovima, koji su neminovni, radio za sebe ili drugog.
Prednosti rada od doma: možeš prošetati po šumi kada ti treba i pokupiti dijete u vrtiću bilo kada. Molim te napiši te dobre strane rada od doma. Nadam se inspirirati druge ljude, posebno mame.
Osobno, za moj osobni rast i razvoj, kao i razvoj mog posla, najviše mi odgovara rad od doma, i mislim da to nije za svakoga. Tu se osjećam najbolje, inspirirano, sigurno. Moj dom je moja oaza o kojoj brinem, a koja mi zauzvrat pruža motivaciju, inspiraciju i životnu energiju. Bez obzira na real life situacije koje sam opisala u prijašnjem pitanju, istina je da zaista odem prošetati u šumu u neko doba dana kada ne bih mogla da radim bilo što drugo, vani, za nekoga drugog. Znaš, svi pričaju o slobodi, vremenu, i slično, ali rijetko se kada spominju obveze. I tu ne mislim na to do listu, nego na organizaciju, odgovornost, odnos prema klijentu, konzistentnost i sve ono što trebaš poduzimati na dnevnoj bazi da bi ostao inspiriran, motiviran i produktivan. Nekome to možda dolazi lako, nekome je potrebno više se potruditi. Ovisi naravno i o tome o kakvoj se vrsti posla radi. Mislim da se sloboda o kojoj svi pričaju ne očituje u biranju kada, kako i što ćeš raditi, nego o mogućnosti izbora u donošenju odluka, stajanja iza tih odluka i svjesnog kreiranja vlastite stvarnosti, vlastitog života. A to ne izgleda uvijek kao med i mlijeko kako se često predstavlja. Mislim da mnogi pokušaju pa odustanu, i mislim da nemaju svi volju za uzeti svoj život u svoje ruke. Volja. Mislim da je to jedina ključna stavka. Kad imaš volju, kad zaista želiš nešto, kako ono ide onaj neki citat..."onda se cijeli svemir uroti da to i dobiješ". Ali moraš i ti poduzeti radnje, neće samo od sebe. Ili barem ja još nisam došla do te razine da mogu o tome govoriti. Ali, da, najbolja mi je stvar zapravo što mogu otići po dijete u 3 ili u 4, ili poslije ručka ako nemam puno posla, ili ga čak ostaviti doma ponedjeljkom ako smo se vratili s puta kasno u nedjelju. Nije mi drago što toliko vremena provodi u sustavu poput vrtića, kojegod pedagogije, i bez obzira na divne odgojiteljice.
Najvažnije zanimanje na svijetu: biti mama. Ali i najljepše. Kako odgajaš svoje dijete, što ti je važno. Što ga želiš naučiti? Imaš li neke savjete.
Što klijentima nudiš od usluga?
Osim brend fotografije i online tečaja koji će biti otvoren za upis par puta godišnje, uskoro planiram ponuditi i coaching za specifične teme poput brendinga, strategije, bloga, website-a, newslettera i slično, fokusirajući se na one teme koje su klijentu potrebne da bi ostvario svoje ciljeve, viziju i misiju. Na mom webu moguće je kupiti prvi paket brand stock fotografija, a namjeravam ponuditi i druge digitalne proizvode u obliku vodiča i e-knjiga po specifičnim temama. Uskoro se nadam pustiti i printeve svojih fotografija za malo inspiracije u domu. I tko zna što će još nastati u bliskoj budućnosti...
Predivno radiš, i toliko toga - od fotografije, tečajeva, pisanja, slikanja, radionica....
Ne volim multitaskat - iako sam se do nedavno dičila količinom stvari koje mogu odjednom hendlati. Shvatila sam da to uglavnom nema smisla i da je produkt patrijarhata, te da nama ženama više škodi nego čini dobro. Učim se raditi jednu po jednu stvar (učim!), ali da, puno je svega, i najčešće bih sve odjednom. Fotografiram, slikam, pišem (za sebe i za svoj posao, poeziju, prozu, misli, content), pletem, kuham, vrtlarim, gatam iz kave, otvaram karte, čitam emocije i energiju, radim nered i uvodim red, uvijek iznova. Nadam se pisati knjige i držati još govora kao što je bio onaj na Ikeinom eventu. Za radionice uživo trenutno nemam mota, ali maštam o nekom svom prostoru na selu u koje bih primala klijente za rad jedan na jedan. Ne znam još točno kakav rad, puštam život da me iznenadi. Ja samo volim život i lijepe stvari, i volim širiti ljubav, ljepotu i dobro stazama kojima kročim. Zapravo je jednostavno.
Kod tebe doma sam tako fino jela. Molim te u kratko ispričaj priču o sebi i hrani.
Ja jednostavno ne znam ukratko. Moja priča s hranom seže u daleku prošlost gdje sam uz mamu, bake i tetke oduvijek provodila vrijeme u kuhinji. Tata mi je imao mlin pa sam bila u doticaju i s izvorom - pšenicom - od koje smo pravili kruh i kolače. Tako je i nastala moja prva poduzetnička priča prije nekih 8 ili 9 godina, Mlinareva kći. Prodavala sam peciva i kruhove, namaze od lješnjaka i rogača, energetske pločice, granolu, i razne druge finoće - sve bez šećera, slađeno medom. Vikendom na Malom placu na Tavanu, preko tjedna dostavom na svom motoriću. Kao i na sve drugo i na odnos s hranom gledam (i doživljavam) duboko, shvaćajući kako nije samo hrana ono što nas hrani, te da pod genetskim naslijeđem i utjecajem jedemo puno više hrane nego nam je zaista potrebno. Kada bismo živjeli u ljubavi i miru, imali zajednice, plesali, boravili vani na suncu, i radili stvari koje volimo - bilo bi nam potrebno puno manje hrane, općenito gledajući. Druga stvar je ta da hranom gušimo emocije, stvaramo štitove oko sebe i slično, jer ne znamo drugačije. Što je šteta, jer potrebno je malo svjesnosti i promišljanja o unosu u tijelo nečega što tijelo postaje, pa onda pitanje organsko ili neorgansko više ne bi trebalo biti upitno. Hrana je danas manipulirana, oslabljena, neživa, tretirana i unošena s nepoštovanjem. Ne nadam se ničemu, radim najbolje što mogu, griješim, živim, idem dalje. Volim hranu, pripremati, uzgajati, oblikovati, promatrati, fotografirati, dijeliti. Mislim da je prekrasna. Učim uživati je sa zahvalnošću, a najveće zadovoljstvo je promatrati je kako raste iz sjemena.
Možeš li dati (jedan ili nekoliko) recept za fini brunch?
Jele smo homemade hummus i kruh u kombinaciji kukuruznog brašna, zobenih pahuljica i indijskih oraščića, i pomalo od svega što sam imala. Daikon pickles, masline, krastavci... Onako, sve što se nađe. I tako mi je najbolje i najdraže. Kreirati u trenutku. Nije da se nisam pripremala danima prije nego što si mi došla. Haha, bio je izazov smisliti nešto jednostavno, kao bez puno truda, a da ipak bude svega i da bude lijepo. Volim da je lijepo. Nekako je svečanije, a baš nam nedostaje svečanosti. Možda je to recept za dobar brunch. Svečanost običnog trenutka. Svijeća, bokal ili boca s vodom, možda pokoja latica ili šnita limuna unutra, svježe cvijeće ili grančica u vazi, laneni stolnjak, pokoji komad ručno rađene keramike, kao tribute onima što rade rukama, od zemlje, u kojoj sva hrana u konačnici i nastaje. Lagana pozadinska glazba. Hrana neka je domaća, netretirana, cjelovita, živa, fermentirana, svježa, puna života, da hrani iznutra i izvana. Bolje manje nego više. Bolje da fali nego da je viška, suprotno uvriježenom mišljenju. Prisutnost i zahvalnost. Tako nekako. Detalji su nebitni. Recepata ima puno na Pinterestu.
Kako puniš baterije?
Odmakom od svega što mi baterije prazni. Odnedavno je to odmak od Instagrama gdje već mjesecima nisam ništa objavljivala. Drugo je odmak od obitelji jer im jako puno dajem, no bez obzira što me i pune paše mi biti sama i ne raditi ništa produktivno. Što je rijetko. Boravak u šumi. Kada i svijeće. Joga. Smiraj uma na bilo koji način, meditacijom, svjesnim bivanjem, šetnjom. Možda je ključno poznavati što ti prazni baterije, pa odmakom od toga ne moraš se truditi napuniti ih. Ne znam još, razmišljam na glas.
Zanima me kako gledaš na ovu globalnu krizu i nas kao obitelji, što vidiš kao najvažnije za nas ljude i u kojem smjeru bi trebali svi krenuti (kako bi ostali normalni)?
Znaš što, nema rješenja. Mislimo da je svašta rješenje, smanjivanje plastike, zdrava hrana, veganstvo, duhovnost, povratak u prirodu. Mislim da su to sve očajnički ali blijedi pokušaji da se izbavimo (ne tragamo li za time još od rajskog vrta?) i izbjegnemo konačni sud. Nema suda. Sud je sada, tu, ono kako živiš svaki dan, kako misliš, što govoriš, što osjećaš, kako se ponašaš i kakve navike stvaraš. Smanjujemo plastiku pa krčimo više šuma nego ikada, jer eto, wooden trends, sve je od drva i papira. Pričamo o zdravoj hrani, a nezdrav nam je odnos prema samima sebi i mrzimo se kad zgriješimo. Vegani smo, pa smo puniji ljutnje prema onima koji nisu, ogorčeni jer drugi ne shvaćaju kako to može spasiti svijet. Zamisli, ogorčenost, ljutnja i mržnja pod krinkom zdravog života, ljubavi i empatije. Bavimo se duhovnošću kad u stvari nismo nikad bili dalje od sebe, dalje od Boga. Strah od vlastite prolaznosti liječimo baveći se čakrama, misleći da poznajemo bit života. Vraćamo se u prirodu, a da prirodu nikada ne upoznamo. Gledam stvar iz više perspektive. Kad se malo odmakneš od Zemlje, odeš u svemir, i vidiš kako smo mali i kako je vremenski period u kojem se nalazimo nevidljiva točka na vremenskoj crti, ako je mogu tako nazvati, moguće je shvatiti kako zapravo ništa nije bitno, osim toga kakav si sam sebi, sam sa sobom, i prema drugima. Kako bih ti rekla...Mislim da se sve svodi na to kako želiš živjeti, kako odabereš živjeti. Kako zaista želiš živjeti? Za mene je to ljubav prema sebi i bližnjem, život u svojoj istini, prepuštanje mijeni života, pričanjem svoje priče. Jer ja to radim, pričam priče. Djetetu, za stolom, u vrtu, kroz fotografiju, kroz svoj posao. Život je stresan što god radio, gdje god živio, ali uvijek je na tebi kako ćeš se prema okolnostima odnositi. Prema hinduizmu, živimo u metalnom dobu, Kali Yugi, što je najgore doba od četiri moguća. To je vrlo mračno doba, u kojem ćemo provesti još puno, puno, puno godina, i zapravo uz sve što se događa te uz razvoj tehnologije, osjećam da je tako. Ono što je važno jest okrenuti se prirodi u smislu razumijevanja i poznavanja biljaka, uzgoja hrane, smiraja uma, molitve, zahvalnosti te na taj način očuvati znanja koja smo naslijedili od predaka za daljnje prenošenje budućim generacijama. Možda netko i preživi do novog zlatnog doba. Ovo će vjerojatno biti najčudniji blog post na tvom webu, ali što mogu.
Možeš li preporučiti neke knjige, radionice, blogove - sve što voliš pratiti i što te inspirira.
Mogu, da. Uvijek započnem od Beth Kirby koja me inspirirala za put kojim sam krenula, i njezin blog Local milk, koji iako nije dugo ažuriran jer se Beth maknula iz online svijeta, još uvijek je izvor inspiracije i uživanja za mene. Big Magic od Elizabeth Gilbert mi je promijenila percepciju pursue your passion. The brand stylist ili Fiona Humberstone me uvijek iznova oduševi svojim brendom i svojim radom. Mlada Jess is The Wildcraft sa svojim stvaralaštvom. Divna Christina Greve čiji tečaj Lifestyle Photography Academy najtoplije preporučam. Joe Dispenza i slična ekipa, Osho i Sadhguru za duhovnost. Obožavam video Jonne Jinton, rad Lidie Boševski, Zdenka Bašića i Elliane Ellon. Jako volim estetiku Abbie Mielle i Jenny iz Nordic Stories. Volim rad i pojavu Jamie Beck, jako cijenim tvoj rad i estetiku, i sve što već (desetljećima) stvara Ana-Marija Bujić ... Ima jako puno ljudi koje uživam pratiti, ali najviše inspirira me odmak od svega, vlastita nutrina i život sam po sebi.
