That dream was planted in your heart for a reason.
Kreativnost kao slavljenje života – moje slavljenje života jer odvažno je reći: Ja sam ovdje! Volim život! Mogu biti svašta! Mogu raditi svašta!
Kreativnost nije samo sposobnost ili karakteristika, ona se odnosi na ostvarenje koje je bitno, koje traži da se izrazi, prizna i uvaži. Bez toga, kao da ne postojimo, kao da nismo priznati kao cjelovita ljudska bića. Vrlo često, pod utjecajem raznih socijalnih utjecaja, donesemo odluku da odustanemo od svog vlastitog kreativnog izričaja. Ali tek kada se izrazimo i ostvarimo sebe, tek tada živimo puni život.
Ovo mi je jedan od dražih tekstova o kreativnosti, iz knjige Žene koje trče s vukovima:
Kreativnost mijenja oblik. Jedan tren je ovakva, drugi onakva. Ona je nalik na blještav duh koji nam se svima pojavi, a opet ga je teško opisati jer se mišljenja o tome što su vidjeli u tom sjajnom bljesku ne slažu. Je li uporaba pigmenata i platna, ili komadića boje i tapeta, dokaz njezina postojanja? A što je s perom i papirom, cvjetnim rubovima vrtnih stazica, izgradnjom sveučilišta? Je, je. A lijepo izglačati ovratnik ili zakuhati revoluciju? Je. S ljubavlju dodirivati lišće biljaka, zaraditi u “onoj sjajnoj prilici”, pronaći svoj glas, ljubiti nekoga kako treba? Je. Primiti vruće tijelo novorođenčeta, odgojiti dijete do odrasle dobi, pomoći u podizanju naroda s poda? Je. Baviti se brakom kao i voćnjakom, što on i jest, tražiti psihičko zlato, nalaziti onu ljupku riječ, sašiti plavi zastor? Sve je to dio kreativna života. Sve te stvari potječu od Divlje žene, río abajo río, rijeke pod rijekom, koja neprestance utječe u naše živote.
Neki kažu da se kreativni život nalazi u idejama, neki kažu da je u djelima. Čini se, u većini slučajeva, da se nalazi u jednostavnom biću. Ne radi se o majstorstvu, premda je to samo za sebe vrlo dobro. Radi se o ljubavi za nešto, o tolikoj ljubavi za nešto – bila to osoba, riječ, slika, ideja, zemlja, čovječanstvo – da s tim pretekom možemo jedino stvarati. Ne radi se o tome da želimo, to nije nikakav čin volje: jednostavno moramo.
Kreativna sila prolazi tlom naše psihe i traži prirodne udoline, arroyos, kanale koji postoje u nama. Pretvaramo se u njezine pritoke, njezin bazen: mi smo njezine bare, jezera, brzaci i skloništa. Divlja kreativna sila teče u naša korita, kako u ona s kojima se rodimo, tako i u ona koja kopamo vlastitim rukama. Ne moramo ih ispuniti, moramo ih samo sagraditi.
Kreativnost pripada svim područjima života i esencijalna je za sve njegove aspekte i daljnji razvoj u cjelini.
Kreativan čin nije nužno povezan sa materijalnim ili znanstvenim stvaralaštvom. Kreativan je svaki onaj pokret kojeg napravimo po prvi put, odvažimo se po prvi put na nešto novo, na neku novu našu adaptaciju na situaciju u kojoj jesmo. Svaki put kad osoba zapita sebe: „Kako ovaj put napraviti nešto drugačije?!“, s ciljem rasta i razvoja, progovara potreba njenog esencijalnog bića i počinje kreativan proces. Nekad se to radi s punom sviješću, ponekad je to proces koji ide sam od sebe.
A kako se to razvilo kod mene, i kakav je put kojim sam ja kročila: poslušajte u podcastu od moje prijateljice Lucije: O kreativnom življenju. Na kavi s Lidijom Tomas Matijević.
Njezin podcast možete pratiti i na Instagram profilu: Lucie’s Little Show.
Hvala mojoj Ivoni što mi je napravila ovako lijepe fotografije i uspomene.
