Njegovanje kreativna života

I ja sam mama koja je umorna i kojoj često ne ide od ruke. Ali imam prijatelje i imam svoje dečke doma. Ja zapravo imam sreće.

Ovisno o svjetlu, tako se mijenjaju boje u interijeru. Ovo je bio jedan običan ponedjeljak i Marija mi je došla na kavu. A kasnije i Mile. Skupimo se oko šanka i pričamo. Pričamo o svemu što nam je na duši, bude puno smijeha i uvijek klopamo. Ja sam taj dan bila dosta iscrpljena i neispavana. Nosila sam Mateja u marami i jedva se saginjala po svuda. Treba namjestiti stan za fotkanje. Na kraju sam se slomila i digla ruke od svega, ali je Marija ulovila toliko lijepe kadrove. Pogledajte kako je svjetlo divno padalo na drveni stol.

I dozvolite si ponekad da se slomite i da vam ne ide.



Kreativna sila prolazi tlom naše psihe i traži prirodne udoline, arroyos, kanale koji postoje u nama. Pretvaramo se u njezine pritoke, njezin bazen: mi smo njezine bare, jezera, brzaci i skloništa. Divlja kreativna sila teče u naša korita, kako u ona s kojima se rodimo, tako i u ona koja kopamo vlastitim rukama. Ne moramo ih ispuniti, moramo ih samo sagraditi.

Ja sam dosta u pokretu. Oduvijek. Najviše vremena na kauču sam provela za vrijeme trudnoće i to mi je jako teško padalo. Ali sada kada je skoro pa sve opet u normali, zna se dogoditi da sam zatrpana obavezama, rutinama i brigom za klince. Ulovim se da ne znam što sam osim toga radila tijekom dana. I postoje dani u mjesecu kada mi paše samo tišina, ja sama sa sobom ili knjigom u ruci. U krevetu ili prirodi. Ovisno o vremenu. Moram malo biti sama i disati. To me razbistri. I kada sam ok, onda sam opet kreativna i duhovita. Ovo me uvijek podsjeti na jedno od omiljenih poglavlja iz knjige Žene koje trče s vukovima: Bistra voda. Prepisat ću ga tu dok ga ponovno čitam, po ne znam koji puta. Želim da ostane na mom blogu dok god je Interneta 🙂

Kreativnost mijenja oblik. Jedan tren je ovakva, drugi onakva. Ona je nalik na blještav duh koji nam se svima pojavi, a opet ga je teško opisati jer se mišljenja o tome što su vidjeli u tom sjajnom bljesku ne slažu. Je li uporaba pigmenata i platna, ili komadića boje i tapeta, dokaz njezina postojanja? A što je s perom i papirom, cvjetnim rubovima vrtnih stazica, izgradnjom sveučilišta? Je, je. A lijepo izglačati ovratnik ili zakuhati revoluciju? Je. S ljubavlju dodirivati lišće biljaka, zaraditi u “onoj sjajnoj prilici”, pronaći svoj glas, ljubiti nekoga kako treba? Je. Primiti vruće tijelo novorođenčeta, odgojiti dijete do odrasle dobi, pomoći u podizanju naroda s poda? Je. Baviti se brakom kao i voćnjakom, što on i jest, tražiti psihičko zlato, nalaziti onu ljupku riječ, sašiti plavi zastor? Sve je to dio kreativna života. Sve te stvari potječu od Divlje žene, río abajo río, rijeke pod rijekom, koja neprestance utječe u naše živote.

Neki kažu da se kreativni život nalazi u idejama, neki kažu da je u djelima. Čini se, u većini slučajeva, da se nalazi u jednostavnom biću. Ne radi se o majstorstvu, premda je to samo za sebe vrlo dobro. Radi se o ljubavi za nešto, o tolikoj ljubavi za nešto – bila to osoba, riječ, slika, ideja, zemlja, čovječanstvo – da s tim pretekom možemo jedino stvarati. Ne radi se o tome da želimo, to nije nikakav čin volje: jednostavno moramo.

Ovu knjigu sam prvi puta pročitala negdje u srednjoj školi. Možda čak i nisam cijelu, nego dijelove koji su me tada zanimali. Da, ja sam ovakva oduvijek i super sam sama sa sobom. Okupila sam takav krug ljudi oko sebe. Kao što sam i taj dan napravila.

Fotografija: Marija Laća

Tripp Trapp® – Aqua Blue stolac iz Mali zakladi i Tripp Trapp® Newborn Set.

next post
QA Hotel in Amsterdam
U studenome prošle godine posjetili smo Amsterdam. Sudjelovali smo na divnom Nuna eventu. Bili smo smješteni u hotelu QA. Kada sam ušla u ovaj divan [...]